Ili san
Hodam parkom.
Čuje se škrgoljenje vode o kamenje,
slap rijeke Orljave,
pjesma ptica,
tvoj glas, tvoj glas je tako tužan,
s pjesmom se ne sklapa.
K¨o da mi hoćeš reći:
«Nikad nećemo biti zajedno.»
Te riječi stvaraju bol u grudima,
osjećaj da ne mogu disati.
Vidim kako mi prilaziš,
vidim kako se smiješ,
no slika počinje blijedjeti.
Ili ja sanjam budna.
Ružica Konjarik, 8.a
Isti čovjek
Ista noć,
Ista hladnoća,
Ista tama.
Isti mjesec,
Ista pjesma,
Iste riječi,
Ista tuga.
Isto sjećanje.
Isti čovjek.
Što li je tako posebno
U njemu?
Marija Bošković, 8.a
Izgubljeno
Izgubiš mnoge stvari
i ljude.
Tuguješ.
Nađeš nove stvari,
i nove ljude.
Sretan si.
Stvari nisu bitne,
ali ljudi,
ljudi nam se urežu duboko u srce,
ostave prazninu.
Lucija Lojber, 8.a
Ljepoto
Ljepoto, gdje si, ne vidim te?
Ima li mjesta za tebe ovdje,
među nama ljudima
koji te nesvjesno tjeramo?
Evo, sjedni tu kraj mene,
daj mi tračak nade i svjetla
jer vidim sve osim toga.
Začepi mi uši da ne čujem
što ne želim,
Zatvori mi oči da ne vidim
što ne želim.
Jesi li tu?
Ne vidim te…
Uvjeri me da nisam u pravu,
da ovaj svijet ne tone.
Ljepoto, gdje si?
Ne vidim te…
Marija Bošković, 8.a
More
Tajnovito, uzburkano, prostrano
more…
Cilj mnogih rijeka,
točište gluhe noći,
more…
Put pustolovnih valova,
vladar života,
more…
Žana Kajnić, 8.a
Noćas
Noćas je zrak bio topliji.
Noćas sam osluškivala već istrošene
zvukove koji su dopirali do mene,
ubijajući ugodnu tišinu.
Noćas se budila tama dok su se
svjetla gasila jedno po jedno.
Noćas sam uzdrhtavala
na svaki doticaj hladne plahte.
Noćas mi je srce probijalo prsa,
htjelo je van.
Noćas je svijet istrošen.
Noćas su oblaci prkosili mjesecu
skrivajući ga.
Noćas sam ostala budna
da zapamtim jedinstveno
noćas.
Marija Bošković, 8.a
Note
Usred tišine grada,
čuju se note.
Otvori prozor i poslušaj
pjesme…
Poslušaj i anđele nebeske,
sviraju u raju vječnome.
Poslušaj moje note
i usnut ćeš u slatki san.
Mrkla se noć spustila nad grad,
sve je tiho, miruje…
Samo ja sviram tužne pjesme…
Ivana Šimić, 8.a
Povratak
Osjetila postaju pažljiva.
Uplašeno gledam da me
ne prati koja nepoznata sjenka…
Samo poneki tužni cvrčak
cvrči u kasne sate.
Gledam u cestu, iste pukotine.
Zveckanje lanca, pas uznemiren
od mojih koraka.
Na raskrižju sjedi mačka
u sjeni čempresa.
Gleda ukočeno.
Samo me ulična lampa već odavno poznaje,
pozdravlja laganim njihanjem.
Nikolina Fiuri, 8.a
Produžimo kraj
Pobijedimo ovu noć,
Pobjegnimo.
Prebrojat ćemo zvijezde,
Svijet će biti oboren s nogu.
Prošećimo svemirom.
Rastjerajmo oblake da vidimo mjesec.
Produžimo kraj.
Noć je ostala neosvojena,
Zvijezde neprebrojene,
Nebo neizmjerno,
Svijet još čeka,
A svemir je prazan.
Mjesec je skriven.
Ti nedostaješ.
Ovaj kraj je prekratak.
Marija Bošković, 8.a
Pukotine
Toplina mi udara lice.
Čujem svoje ubrzano disanje,
topot lišća na vjetru.
Samo bršljan, mokri bršljan
dopuzao iz kamenoga zida
na cestu, gotovo suhu…
Samo pukotine, bore na licu starca,
nepravilne isprekidane linije…
Nikolina Fiuri, 8.a
Suton
Dok je nebo narančina kora,
Grad opran spužvom poslije kiše,
Napojen;
Misli uprte u srce neba
Prodiru u mene
U svijet nazvan
Ti.
Nikolina Fiuri, 8.a
Tajanstvena noć
Omamio me kišni dah noći.
Tako hladan, tako tajanstven.
Dok padaju zakašnjele
kapi s listova grana,
gledam nebo.
Teško nebo, tako prazno.
Nejasno…
Sklapaju mi se oči
i čujem tišinu.
Tišinu s pokojim tragom vjetra,
strašnoga zvuka, tamo gore.
Već odlazim i ne smeta me hladnoća.
U slatkim mislima,
razmišljam kako udišem isti
zrak kao ti.
Baš sam sretna!
Oči su mi već zatvorene.
na sve zaboravljam, ali ne i na tebe.
Zajedno odlazimo…
Odlazimo tragom
tajanstvene noći…
Marija Bošković, 8.a