Osnovna škola Julija Kempfa Požega

Utorak, rano jutro. Kišno jutro. Ulice spavaju, sve osim jedne. Čuje se uzbuđenje u glasovima osmaša. Kreće se na put, prema dalekoj Dalmaciji...

Nebo se obuklo u oblake, prozori autobusa presvučeni koprenom kiše... A u autobusu radost i veselje. Sve do Nina, Tomislavova grada, grada u kojemu su se krunili kraljevi. U trenutku kao da je prošlost postala bliska sadašnjosti. Protrljavši palac ogromnoga Grgura Ninskog, prštale su želje osmaša prema nebu. Najmanja katedrala sv. Križa, gdje je Tomislav okrunjen kao prvi hrvatski kralj, te crkvica sv. Nikole, iz koje bi okrunjeni kraljevi usmjeravali mač na sve četiri strane svijeta, bile su jednako zanimljive činjenice kao i ta da se kraljica Jelena uživala kupati na obližnjoj Kraljičinoj plaži. Zadar... Pozdrav suncu, jer Hitchcock je rekao da je zalazak sunca najljepši u Zadru, morske orgulje koje sviraju nepredvidivu i zamamnu melodiju opili su oči i uši naše mladosti. Sveta Marija, Sveti Donat i Sveta Stošija ponosno i visoko stoje čuvajući stari grad. Dolazak u Pakoštane... Uzbuđenje na vrhuncu... jer planira se noćna zabava. Veselo društvo nije uspio pokoriti san do sitnih sati. Novo jutro opet je svanulo s kišom, a Šibenik nas je dozivao. Na putu do Šibenika nalazi se zanimljiv Sokolarski centar. Mlade glavice naučile su svašta novo, a najzanimljivija činjenica bila je da sove ipak bolje vide danju iako im je i noćni vid jako dobar. Oni hrabri mazili su sovu, hranili i držali sokola. Krešimirov grad, Šibenik, priredio nam je jesensku šetnju u proljeće. Kišobrani nad glavama, udaranje kiše i naćuljene uši da bi se razabrao glas vodiča koji nas je pokušao upoznati s gradom. Najupečatljivija ostala je katedrala sv. Jakova s koje su nas promatrale glave renesansnih ljudi. Opet zabava, opet osmaši nepokoreni snovima... Mladost je to! Bura i sunce ukrasili su novo jutro. Vjetar u kosi i sunce u naočalama... Šetnja po Biogradu izvedrila je nebo, a popodne nas je u Pakoštanama dočekalo spremno za kupanje u moru i upijanje vitamina D. Popodne puno igre, veselih poklika, picigina, špricanja, izležavanja... Milina. I opet... zabava! Duga vesela noć! Učvrstila su se prijateljstva, naigralo se igara, produbili se razgovori, povjerenje. Došlo je vrijeme za povratak. Četvrtog jutra neke se oči nisu mogle tako lako otvoriti. Zadnji pogled na more u Pakoštanama i povratak. Petak, večer... Požega nas je dočekala mirnom večeri i hladnijim zrakom za bistrenje dojmova. Put za pamćenje...