Osnovna škola Julija Kempfa Požega

Učenici 4. d razreda požeške OŠ Julija Kempfa, željeli su se zajedno solidarizirati sa svojim kolegom i obilježiti Dan osoba s Down sindromom, te su svi obukli različite čarapice, a pridružili su im se učiteljica, asistentice u nastavi i ravnateljica Kornelija Sabljak. 

– U ovom razrednom odjeljenju mi imamo jednog učenika s Down sindromom koji je integriran u redovno razredno odjeljenje. Da bi to bilo omogućeno, potrebna je velika volja, upornost i angažman samih roditelja, škole, učiteljice, logopeda, pomoćnice u nastavi koju učenik ima, ali i svih učenika u razrednom odjeljenju. Socijalna interakcija s vršnjacima je jako bitna, jer je potrebna za razvoj djeteta i doprinosi njegovim postignućima i socijalno-emocionalnom razvoju. 

Učiteljica Nevenka Ovčar ne prati Fabijana od početka njegovog školovanja, jer je ona došla u 4. d. Stoga je od ostalih učenika i pomoćnice u nastavi pokušala doznati kakav je Fabijan bio u školovanju do trećeg razreda. – Svoje dojmove ispričali su mi učenici, jer Fabijan je bio u početku dosta nemiran, razigran, hodao je pod nastavom, no on je napredovao, sada je puno bolji, više se druži, uspostavio je u ove tri godine i prijateljstva. Sada na satu sluša, discipliniran je i postigao je jedan lijep rezultat.

Razred je u glas odgovorio na pitanje kako vam je s Fabijanom u razredu: - Super, super. Zajedno se igramo, družimo se, a kako Fabijan jako voli kobasice, mi se igramo kao da mu režemo kobasu i on je tada sretan. Igramo se da mu kupujemo u trgovini salamu, pravimo mu sendvič. Voli sa nama i pjevati – kažu učenice Aneta, Kiara. – Učimo s njim zajedno, jer i on voli dobivati petice, pa mu pomažemo, učimo, pomažemo u čitanju, da bolje razumije to što čita, a najviše se igramo – kaže učenica Klara.

Voli se Fabijan igrati sa svim učenicima, svima zna imena, a i sam kaže da stvarno voli kobasu najbolje za jesti. – Volim ići u školu, sretan sam i volim kada pjevamo. Najviše volim jesti kobasu.

Dečki sa Fabijanom igraju nogomet: - Voli igrati s nama nogomet, dobro nabija loptu. Uglavnom voli tjelesni igramo i graničara – kaže učenik Karlo.

Još dvije godine u dječjem vrtiću Verica Jurić je bila njegova pomoćnica. – Tada još nije ni pričao, tek osnovno. Kasnije u školi nisam bila pomoćnica, a sada ga pratim prošlu i ovu školsku godinu. Sada je puno napredovao, sada dobro govori, sve ga razumijemo. Piše i računa dobro, voli druženje s učenicima.

Na kraju fotografirali smo se svi s čarapicama na nogama, a Fabijan nas je sretan što je on danas glavni junak u razredu sve zagrlio. On je jako radosno dijete i svima želi podariti zagrljaj. Veliku potporu svakako mu daju njegovi roditelji koji ga dovode u školu, dolaze po njega, a danas su Fabijanu za potporu obukli i majice s natpisom „Od viška glava ne boli od manjka ljubavi itekako - Volim život, živim život“.

(tekst i slike preuzete iz Požeške kronike, zahvaljujemo!)